Dosta se pričalo o "bloatwareu". Neki se bave, neki ne. A najnovije kolo počelo je dosezati nezamislive razmjere.
Ali baš kao i Vizzini Wallacea Shawna, i dalje koristimo tu riječ. Bloatware. A možda to ne znači ono što mislimo da znači.
Pa što je točno "bloatware"? Evo kako sam to definirao prije nekog vremena u našem rječniku za Android s dugotrajnom potrebom za ažuriranjem:
Krvarenje (roba): aplikacije - obično neželjene - koje su unaprijed učitane na uređaj. Pomalo je subjektivno po pitanju onoga što čini protupožarna oprema, a glavna strana je ta što su te aplikacije ono što prijevoznicima omogućuje prodaju telefona i tableta po subvencioniranim cijenama.
Mislim da ta definicija danas vrijedi i danas, mada bih je vjerojatno nadogradio da bih rekao da su i te aplikacije prilagođene verzije onoga što biste mogli naći u AOSP-ovim nadogradnjama, dodajući funkcionalnost i dizajn iznad i izvan verzije golih kostiju.
Kad govorimo o bloatwareu, govorimo o aplikacijama koje ne želimo na svojim telefonima, već unaprijed instaliranim od strane proizvođača, ili na zahtjev prijevoznika koji prodaje telefon. (Barem ovdje u SAD-u) Aplikacije i bloatware češće se postavljaju na particiju do koje ne možemo doći bez korijenskog pristupa. I to ima smisla. Ako telefon bude tvornički resetiran, oni će se vratiti. Nema guzve, nema buke. Vidjeli smo da prijevoznici poput Verizon eksperimentiraju sa preskakanjem te in-ROM rute automatskim preuzimanjem i instaliranjem "bloatwarea" nakon što se telefon spoji na Internet. Nisam lud za tom idejom i iz sigurnosne i kontrolne perspektive, ali shvaćam. I vidjeli smo kako Dell nudi izbornik mogućnosti. Neka instalira neke aplikacije koje biste možda željeli kod postavljanja, a drugima dopuštajte da vam klize. To uopće nije loše.
I nije sav unaprijed učitani softver loš. Možda nikad neću koristiti račun za račun koji je unaprijed učitao AT&T ili Verizon, Sprint ili T-Mobile - da, svaka ima svoje - ali bila bih budala reći da te aplikacije u određenom pogledu nisu korisne. Nikada nisam koristio HTC-ovu aplikaciju za e-poštu. Ali to ne znači da nije dobro ili korisno ili da ga „nitko ne koristi“. (To je fraza koja je automatski netočna onog trenutka kada je netko promrmlja.) Ili ako ne upotrebljavate Gmail, onda je to velika oprema. Isto vrijedi i za ostale aplikacije koje su vezane za Googleove usluge. Ako ih ne upotrebljavate, onda su njihove aplikacije softverska.
Vjerojatno ne biste stvarno željeli telefon na koji nije bilo nijedna unaprijed učitana aplikacija.
Zbog toga je frustrirajuće vidjeti naslove koji potiču iz ovog SamMobile komada koji kažu da je Samsung ponovno birao prozirni softver u Galaxy S6 i umjesto toga učitavao ga nekim Microsoftovim aplikacijama, kao da je jedna bolja ili lošija od druge.
Jako se sjećam kad je zadnji put telefon dohvaćen s Microsoftovim aplikacijama. Nije se dobro završilo. (I dok je to također bio Samsungov telefon, važno je zapamtiti da je Verizon jako puno bio usred toga.) To je, međutim, davno prošlo, a Microsoftove aplikacije i usluge od tada su već daleki put. I nećemo vidjeti ponavljanje Fascinata, koji je ravnomjerno prodavao Googleove usluge za Bing. Iako SamMobile ne zna što je Samsung uklonjeno ili što je od Microsofta dodano (i u tom slučaju, upravo ono što nas toliko uzbuđuje?), To zapravo i nije važno. Ako je priča istinita, trgujete samo jednim paketom aplikacija za drugi. Prednamještanja su prednaprezanje. Ili je velika količina softvera.
Jednostavna činjenica je da je velika količina subjektivnog sadržaja i to je neizbježno. Neke će aplikacije (i prilično se moraju) uvijek unaprijed instalirati. I kako je nedavno rekao mudri komentator, protupožarni uređaji za jednog korisnika bit će drugi omiljeni program.
