Američka je vlada u osnovi ubila ZTE-ov posao pametnim telefonima blokirajući pristup Googleovim uslugama. Postoji puno naslova koji o zabrani govore na različite načine, ali kad dođete ravno do nitaste mrlje, ono je što vam ostaje.
Kratka verzija je sljedeća: ZTE je uhvaćen (i priznat) da prodaje mobilnu opremu Iranu i Sjevernoj Koreji, dvije su od rijetkih zemalja koje SAD smatraju "neprijateljem", a kompanija nije dopuštena da posluju bilo da želi poslovati s američkim kompanijama. Za to je određena kazna, na što je ZTE pristao, a SAD kažu da se ZTE toga nije pridržavao, pa je ministar trgovine izdao nalog za odbijanje tvrtke koji dijelom kaže:
ne mogu, izravno ili neizravno, sudjelovati na bilo koji način u bilo kojoj transakciji koja uključuje bilo koju robu, softver ili tehnologiju koja se izvozi ili treba izvoziti iz Sjedinjenih Država.
Duga verzija događaja je zanimljivo pročitana i ne želim umanjivati ono što je ZTE ovdje učinio. Bez obzira volite li položaj SAD ili ne, ZTE je priznao da je robu prodavao dvjema zemljama znajući kakav bi mogao biti ishod. Bez obzira na to je li tvrtka slijedila prvobitni nalog kojim je određena kazna od 1, 19 milijardi dolara, usmjerila tvrtku da otpusti četvero rukovoditelja i uruči ukor 35 drugim zaposlenicima, pitanje je jer ZTE tvrdi da je učinio ono što je bilo potrebno dok SAD kažu da je to učinio nije, ali nema sumnje da je ZTE učinio ono što je učinio znajući kakav bi mogao biti ishod. I to je ono što je na kraju završilo - ZTE ne može koristiti softver koji se izvozi iz SAD-a
ZTE može koristiti Android, ali ne može koristiti softver zbog kojeg ljudi žele Android.
To ne znači da tvrtka ne može koristiti Android. ali to ne znači da ne može koristiti dio Androida zbog kojeg ljudi na zapadu žele kupiti telefon. Android je samo gomila izvornog koda koji svatko može preuzeti i ugrađivati u svoj operativni sustav. Konačni proizvod funkcionirat će gotovo isto kao i telefon koji možete kupiti bilo gdje drugdje, ali neće imati nijednu Googleovu aplikaciju ili uslugu, uključujući Trgovinu Play. Milijuni ovakvih telefona svake se godine prodaju u Kini gdje su dobavljači razvili vlastite prodavaonice aplikacija, pa je to održiva alternativa, ali gotovo nula telefona poput ove prodaju se u SAD-u i zapadnoj Europi. ZTE će se ili morati pokušati natjecati s etabliranim brandovima u Kini ili pokušati izgraditi vlastitu prodavaonicu aplikacija za Europu, a ni jedno od njih ne izgleda vrlo vjerojatno. U oba slučaja neće biti u mogućnosti prodati telefon ili nešto drugo u SAD-u
Sve ovo zvuči vrlo drakonski kad uzmete u obzir položaj SAD-a. I to je lako usporediti s nedavnom zabranom za Huawei telefone, iako su dva slučaja vrlo različita. Huawei je optužen da je školjka kineske vlade, a američke obavještajne službe kažu da korištenje njihovih proizvoda - uključujući pametne telefone - predstavlja opasnost za potrošače i za vladine interese. Huawei žestoko demantira ove tvrdnje. ZTE je zapravo optužen i priznao se krivim za ono što znači pomaganje i podržavanje neprijatelja države, a zatim nije propustio izvršiti kaznu. Činjenica da su obje tvrtke iz Kine, ali i veliki igrači kada je u pitanju oprema mrežne infrastrukture i usvajanje 5G tehnologije, ne treba zanemariti, ali "službeno" nema nikakve veze s obadvama kompanija koje tretiraju SAD
ZTE tvrdi da je slijedio originalni američki nalog, ali Ministarstvo trgovine kaže da nije.
Ono što je ministar trgovine učinio ZTE-u je oštro. Mislim da nitko ne može tvrditi da nije, jer će to vjerojatno prekinuti posao pametnih telefona tvrtke. Ali je li bilo fer? Prvobitno je ZTE kažnjen, određen mu je otpuštanje četiri rukovoditelja i ukor 35 dodatnih zaposlenika. SAD tvrde da ZTE nije dovoljno ukorio tih 35 zaposlenih, iako je platio kaznu od 1, 19 milijardi dolara i otpustio rukovoditelje tvrtke. ZTE se ne slaže, ali čak i ako su SAD ispravne s tvrdnjom da ZTE nije slijedio, ne dopuštajući kompaniji da trguje s američkim softverskim kompanijama nije nešto što bi trebalo olako shvaćati. Niti je ZTE izvorni grijeh poslovanja s Iranom i Sjevernom Korejom.
Svi ovdje imamo svoje mišljenje, kako o američkoj politici prema Iranu i Sjevernoj Koreji, tako i o presudi protiv ZTE-a. Mislim da je ZTE dobio upravo ono što je zaslužio.
Nemam stajalište jesu li Iran i Sjeverna Koreja neprijateljske države. Nadam se da SAD ne bi uskratio nikakvu humanitarnu pomoć ako bi se ukazala potreba, ali ne mogu imati nikakvo mišljenje o odnosima s bilo kojom zemljom, jer nemam pristup niti jednom od razloga zašto, osim nagađanja. Nitko od nas to ne radi. Znam dovoljno da kažem da svatko tko se raspravlja o drugačijem ili puše dim ili je sudski spor, tako da nema načina da se raspravlja o tome da li SAD zauzimaju ispravan stav protiv Irana i Sjeverne Koreje, a da ne puše svoj vlastiti dim.
Telefoni su jednostavni proizvodi, ali oprema mrežne infrastrukture može se koristiti kao ratni stroj.
Mislim da prodaja jednostavnih tehnoloških proizvoda poput pametnog telefona (da, pametni telefon je jednostavna tehnologija koju svatko može izgraditi) nije nešto zbog čega bi se SAD trebao brinuti, ali oprema mrežne infrastrukture je drugačija priča. To je više poput prodaje opreme za proizvodnju robe koja bi se mogla koristiti za počinjenje ratnih djela jer je cyber-terorizam i kriminal stvarnost. S obzirom da se Iran i Sjeverna Koreja smatraju neprijateljskim, pozicija da im se ne treba opskrbiti alatima za daljnje neprijateljske akcije ima smisla.
ZTE je ispucao metak 2017. godine, kada je tvrtka prvobitno dobila kazne za svoje prekršaje. Ne slijedeći dovoljno javnosti da bi izbrisao bilo kakve sumnje u ukor svojim zaposlenicima, ZTE se sada koristi kao primjer onoga što se događa kad pređete trenutnu upravu. Možete tvrditi da je to Trump koji radi smiješne Trumpove stvari opet sve što želite, ali ovako izgleda teško. ZTE je znao da će to biti podložno ako ne udovolji izvornim američkim zahtjevima. A ponekad biti tvrd nije tako loše. Ovaj put se zapravo slažem s obzirom na sve stvari koje ne znam i uzimajući ih u procjenu vrijednosti.
Ali ništa od toga nije važno. ZTE možda ili ne zaslužuje tretman koji je primio, ali znao je što se može dogoditi kad se proda Iranu i Sjevernoj Koreji. I to je svejedno uspio.
